NASLOVNAINVALIDNOSTPRAVAIZ TISKADOWNLOADLINKOVI

 

 

Spazam

Mišićni tonus

FIZIOTERAPEUTSKI PRISTUP OSOBAMA SA SPAZMOM


Spazam

Spazam je motorička disfunkcija koju karakterizira povišeni tonus mišića (posebno skupine antigravitacijskih mišića) uz sporije kretnje i tendenciju kontrakturama. Posljedica je bolesti, odnosno oštećenja kortikospinalnih (piramidnih) putova dijela središnjeg živčanog sustava, koji je "zadužen" za funkciju naše voljne motorike. Spazam karakterizira elastični otpor na pasivno istezanje mišića, a po prestanku istezanja dio tijela koji smo istezali vraća se u početni položaj.

Povratak na vrh

 
Mišićni tonus Mišićni tonus je osnovna napetost mišića, koja uvijek postoji ali s različitim intenzitetom. Tako će se mišićni tonus razlikovati kada nešto radimo ili kada se odmaramo ili spavamo. Isto tako na mišićni tonus utječu optički podražaji, te auditativna i emocionalna stanja. Neke emocije mogu izazvati porast tonusa, kao kod ljutnje i bijesa, dok žalost, tuga i slično mišićni tonus smanjuju.

Hipertonija je stanje povećanog mišićnog tonusa koje nastaje kao posljedica oštećenja ili oboljenja centralnog neurona. Ukoliko se radi o oštećenju ekstrapiramidnog puta, tada dolazi do povećanja mišićnog tonusa poznatog pod nazivom rigor.

Povećan mišićni tonus koji je posljedica lezije piramidnog puta poznat je pod nazivom spazam.

Rigiditet je motorička disfunkcija koju karakterizira povišeni tonus mišića koji su djelomično stalno kontrahirani, posebno antagonisti antigravitacijskih mišića uz usporene kretnje, a obično su posljedica bolesti, odnosno oštećenja tzv. ekstrapiramidnih putova. Rigiditet karakterizira spastična hipertonija koja je jednaka tijekom cijelog pokreta, a nakon istezanja ekstremitet ostaje u novopostavljenom položaju, tj. ne vraća se u početni položaj kao kod spazma. Tonus mišića kod rigiditeta je znatno slabiji nego kod spazma.

Fizikalna terapija spazma (kineziterapija, hidroterapija, podvodna masaža, fango, kriomasaža, kriooblozi, hipoterapija, spazmotron-Hiffschmidtove struje, korektivne statuičke longete) rijetko je dovoljna za smanjenje spasticiteta koji kod mnogih osoba predstavlja problem. Danas se u terapiji spazma koriste različiti lijekovi, a ukoliko se i s njima spasticitet ne uspijeva regulirati, moguće je u nekim slučajevima i kirurško (ortopedsko) liječenje
 

Povratak na vrh

 
FIZIOTERAPEUTSKI PRISTUP OSOBAMA SA SPAZMOM U rehabilitacijskom procesu osoba s oštećenjem mozga fizioterapija ima značajnu ulogu u oporavku motoričkih funkcija. Problemi mišićnog tonusa i njihov tretman predstavljaju vrlo važan segment fizioterapeutskog tretmana, budući da je optimalan mišićni tonus osnova pokreta, reakcija balansa i funkcionalnih aktivnosti.

Neurofizioterapija zasniva se na znanstvenim osnovama i to prvenstveno na neurofiziologiji, te na analizi i primjeni normalnog pokreta (kineziologija, biomehanika). Fenomen neurospastičnosti posebno je značajan u fizioterapiji, jer daje znanstvene pretpostavke za oporavak određene funkcije središnjeg živčanog sustava nakon njegova oštećenja, uz pravilnu stimulaciji i primjenu adekvatnog oblika fizioterapije.

Općenito u tretmanu pacijenta s oštećenjem mozga, pa tako i u tretmanu spastičnosti vrlo je važno procijeniti optimalnost samog tretmana i cjelodnevnih pacijentovih aktivnosti. Stimulacije pacijenta koje nadilaze njegove trenutne sposobnosti prihvaćanja takvih informacija i normalno reagiranje na njih mogu izazvati daljnji porast spastičnosti i kompenzacija. Nasuprot tome, nedovoljno stimuliran pacijent bit će prepušten vlastitim kompenzacijskim strategijama pokretanja i ponovno će biti izložen riziku razvoja spastičnosti. Optimalnost tretmana predstavljaju one stimulacije koje su istovremeno dovoljno visoke, ali i odgovarajuće niske da ih pacijent može prihvatiti i integrirati u svoj središnji živčani sustav, te na njih odgovoriti normalnom pokretljivošću, normalnim reakcijama balansa, na osnovi normalnog posturalnog tonusa. Jednom integrirane u živčani sustav postaju temelj za izgradnju novih, složenijih pokreta i motoričkih vještina pacijenta, te vode maksimalno normalnom (optimalnom) oporavku motoričkih funkcija.

(Z. Maček, viši fizioterapeut, "Glava gore" br. 8, 2002.)


 

Povratak na vrh

 
 

 

invalidnostpravaiz tiskadownloadlinkovikontakt